Zašto nam je lakše vjerovati u Djeda Mraza, nego Isusa? I to za Božić!?

Jeste li se ikad zapitali - što Bog želi od mene? Zašto me je stvorio? Koja je moja „misija“ na ovoj zemlji u ovom životu? Ako niste vjernik, naravno da ta pitanja niste uputili Bogu, ali ste ih postavili. Ne znam koje ste odgovore dobili, jer ja ne mogu zamisliti svoj život bez Boga, no kako god, siguran sam da je ostalo još nešto upitnika. Siguran sam u to.

No, nisam ovu kolumnu posvetio onima koji ne vjeruju u Boga. Obraćam se onima koji vjeruju u Boga. I to ne bilo kojeg Boga, nego Boga Isusa Krista. To je velika razlika, jer na Nebu može biti mjesta samo za jednog Boga. Da postoji više bogova, tada ni jedan od njih ne bi bio Bog, pisan prvim početnim slovom. Zato, postoji samo jedan Bog i to Bog koji nam se objavio u Isusu iz Nazareta. Isus iz Nazareta, rođen je u Betlehemu kako bi se ispunila židovska sveta pisma koja su naviještala rođenje Spasitelja, Mesije koji će konačno osloboditi za svagda Izabrani narod.

I konačno pojavi se u Izraelu poseban Učitelj kojeg je slijedilo mnoštvo oduševljenog naroda. Ljudi počinju sve više u Njemu gledati Izabranika koji će ih osloboditi od patnji rimskog ugnjetavanja, a taj za koga su mislili da je Spasitelj, biva ubijen od strane bezbožnih Rimljana smrću rezerviranom za najveće zločince i otpadnike od društva!?

Koje razočaranje... Jeste li se vi kad "razočarali" u Isusa? Ja jesam. I to više puta. Tko Ga može shvatiti? Tu Njegovu logiku? Zar da se Bog rodi u štali? Da mu umjesto kićenih izaslanstava pri prvom udahu zraka društvo prave domaće životinje?

Propovijedajući na Božić 1941. godine u katedrali nadbiskup Stepinac se osvrnuo na to ovim riječima: „Isus Krist dolazi dakle na svijet ne u Nazaretu, nego u Betlehemu, što znači 'mjesto kruha', jer je On živi kruh nebeski, koga Bog šalje ljudima za hranu. On dolazi po odluci Božjoj, a po nehotičnoj odredbi carevoj, na svijet usred ovaca i pastira, jer je On sam dobar pastir, koji dušu svoju polaže za ovce svoje.

Nehotice po odredbi carevoj, ali po odluci Božjoj, dolazi na svijet u štali, da i najsiromašniji i najbjedniji razumiju, da su vrata k Njemu uvijek otvorena svim ljudima dobre volje, da i bogati razumiju, da je sav sjaj ovoga svijeta samo bijedna štala za Onoga, koji je Gospodar nebesa. On dolazi na svijet u potpunoj skrivenosti, jer ga je već pred tisuću godina kao takvog navijestio Izaija prorok: 'Vere tu es Deus absconditus, Deus Israel Salvator! - Zaista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov Spasitelj' (Iz 45,15). Indirektno zbog zapovijedi careve, ali zapravo po Božjoj odluci, dolazi na svijet u jaslicama, jer nije bilo mjesta u gostionici.

Dolazi na svijet u jaslicama, kamo se stavlja hrana životinjama, jer je i On sišao s neba na zemlju, da bude ovdje hrana ljudskim dušama. Radi odluke careve o popisu dolazi mali Isus na svijet u hladnoj i tamnoj noći, jer nema za njega svijetle i tople sobe. Ali Bog Otac je htio da pokaže time svu mizeriju čovječanstva, kojemu je prije dolaska Sina Božjega manjkala toplina ljubavi i prema Bogu i prema bližnjemu i koje je lutalo u tami neznaboštva i već se počelo smrzavati i umirati.

Zapovijed careva lišila je Isusa i ono malo udobnosti što bi je bio imao u Nazaretu, tako da dolazi na svijet u potpunom siromaštvu. Ali desilo se to po Božjoj odluci, da ljudi shvate da put u nebo nije put sjetilnih užitaka, kakvim je bilo odano staro poganstvo, nego put odricanja i samoprijegora.

Braćo! Nedokučivi su za nas putovi Božji. Vječni, neizmjerni Bog čini i danas velika djela i na nebu i na zemlji i tko da shvati misli Njegove i sudove Njegove?“

Doista, tko da shvati Božju volju? Bez Isusa Krista nitko, nikako i nikada, ali upravo zbog Isusa, mi danas možemo znati što je volja Božja. Nema tu filozofiranja, nema tu tajnih znanja i kodova. Sve je jednostavno da jednostavnije ne može biti - ljubi i čini što hoćeš, rekao bi sv. Augustin.

To je Božja volja - da nasljedujemo Njega, da svaki dan živimo ugledajući se na Onoga tko je u svemu ostao vjeran Bogu i na taj nam način pokazao što nam je činiti, kako živjeti i kako ćemo i gdje, ako ga nasljedujemo, završiti.

Napisao sam da sam često bio ljut na Boga i da sam se svađao s Njime. Ne zato što bi Bog ostavio čovjeka, iznevjerio ga, nego zbog oholosti kojom smo ranjeni. U najtežim trenucima života znate li tko me jedini nikad nije napustio? Upravo Bog! I to Bog Isusa Krista! On je Bog vjeran. A ono zbog čega sam se ljutio odnosilo se na nemogućnost da uvidim svu površnost ljudske logike i ljudskih znanja te da prihvatim milosrdnu ruku Boga kojeg Isus naziva Abba - Tata.

Postoji li kroz povijest ljudskog postojanja bog kojem bi se čovjek mogao obratiti riječju - tata? Ne postoji. Samo Bogu Isusa Krista čovjek može reći - Tata. Jer On to Jest. On je sve stvorio, svime upravlja i ne postoji ništa što bi moglo izmaći Njegovom pogledu.

Završavam riječima blaženog Alojzija Stepinca velikog sveca Crkve i hrvatskog naroda koje je izgovorio na Božić 1941. godine: „Padnimo dakle danas na koljena pred Isusom u jaslicama i istresimo srce svoje pred Njim.

Mali Isuse i veliki Bože, umnoži nam vjeru i ufanje!
Umnoži nam vjeru, da se ništa ne zbiva bez Tvoga dopuštenja na zemlji.
Umnoži nam vjeru, da se ništa ne može desiti nikom od nas osobno prije nego Ti dadeš dozvolu. Umnoži nam ufanje, da Ti želiš u svim stvarima ne našu nesreću nego naše istinsko dobro.
Želiš ga sigurno i pod ovim teškim udarcima, koji stizavaju čovječanstvo, jer zato si konačno sišao na zemlju - kako nas uči i naša lijepa božićna pjesma:

S neba siđe dolje radi grješnika,
rodi se u štali radi čovjeka!

Mali Isuse i veliki Bože, umnoži nam vjeru i ufanje! Onda ćemo i kroz ovu najtežu svjetsku oluju proći bez straha i bez štete, jer ništa ne manjka onima, koji Tebe ljube!“

Sretan vam Božić i blagoslovljena nova 2019. godina!

P. s. Ako ste pročitali do kraja i pitate se kakve veze ima naslov s tekstom, onda ćete odgovor dobiti vrlo lako: samo odgovorite na pitanje -  biste li pročitali tekst da je naslov bio na primjer - Božić je blagdan rođenja Isusa koji je Bog i čovjekov Spasitelj? :) No, nisam zato stavio ovakav naslov - da privučem pažnju. Pojavio se u mislima kao pitanje koje bi bilo dobro odgovoriti...

Napisano, 23. prosinca 2015.

Foto: pixabay.com

Nova, 2014. godina

Foto: pixabay.com

Poštovani čitatelji, blagoslovljena vam bila nova 2014. godina! Od Boga, jer samo Bog može dati blagoslov čovjeku i čovjeka učiniti blagoslovom za druge. Važno je to shvatiti, jer počesto čovjek zaboravi da sve što ima, sve što jest, pa i on sam, dar je od Boga. Doista dar.

Najčešće smo uvjereni da kad bi imali puno novaca da bi se riješili svih problema, nesigurnosti i straha. I nema ničega lošega u tome da želimo steći što veću materijalnu sigurnost, ali problem nastane kada se uzoholimo, kada pomislimo da imamo sve, da nam nitko ne treba. A to se nerijetko događa. Tako to blago koje smo stekli postane naše prokletstvo. Kako nam pokazuje povijest mnogi su bogati imali sve, osjećali se nepotopivi poput Titanica, a onda im se sve srušilo u trenu. Ostali su bez ičega. Mnogi bogati nisu izgubili svoje bogatstvo, a opet u stalnom su strahu.

Niz je drugih lažnih „sigurnosti“ koje bismo još mogli nabrojati poput onih čiji korijeni su u praznovjerju, raznim „proroštvima“ i talismanima koje nosimo o svojim vratovima ili smo ih postavili u svoje domove. To je još veće zlo, jer se doslovno radi o zazivanju zla, dopuštanju zlu da razara, truje, uništava. A to onda rezultira strašnim tragedijama u takvim obiteljima. Nažalost, poznati su mi takvi primjeri.

Ništa ne može dati toliku sigurnost u životu kao Bog. Zapravo, jedini koji čovjeku može dati sigurnost je Bog. I tu najčešće nastaje problem. Barem se ja s tim problemom mučim. Iako sam uvjeren da se svi mučimo s tim problemom na svom vjerničkom putu – kako se prepustiti Bogu i Njegovoj Providnosti? Kako se osloboditi straha da ako Bogu prepustimo svoj život, da On neće nešto „zabrljati“, napraviti kontra našim željama i interesima? Kako pobijediti sama sebe? Svoja nagnuća, svoju volju? Je li to u konačnici potrebno?

Potrebno je, jer čovjek je poput djeteta pun znatiželje, pun snova, želje da upozna sve i da svijet obuhvati, učini ga svojim. U tim stvaralačkim nagnućima koja su Božji dar, jer Bog nas je htio kao sustvaratelje, čovjek poput djeteta ne može sam, uz njega mora biti otac ili majka da ga upute, opomenu, upozore, pa i kazne ako treba. I tu se javlja to pitanje  svih pitanja – kako uskladiti svoju volju s voljom Božjom? Kako mu se prepustiti? Kako se osloboditi straha da je Božja vizija našeg života najbolja i jedina ispravna vizija za nas, jedino što će nas dovesti cilju – biti blagoslovljen. A biti blagoslovljen je puno više od sretan. Sretan je tek milijuntni dio od biti blagoslovljen.

Biti blagoslovljen, znači imati sve blago koje čovjek može imati i koje može steći. To uključuje onda i sigurnost. Jedinu sigurnost koja čovjeka doista čini sretnim.

Naljepšu definiciju i značenje blagoslova i blagoslivljanja dao je biblijski Pisac u Knjizi brojeva:

Gospodin reče Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima:
‘Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im:

Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!’
Ovim riječima blagoslova za vas i sve vaše u novoj 2014. godini završavam kolumnu uz napomenu da budete strpljivi sa sobom u nastojanju da shvatite i prepustite se Božjoj volji i providnosti. Bog računa s našom nestrpljivošću, s našim strahovima, nesigurnostima i padovima na tom putu. Bitno je da toga budemo trajno svjesni i da ne odustanemo, da se trajno preispitujemo nismo li u svom životnom hodu odlutali, previše se udaljili od Oca. Točnije, nismo li zatvorili vrata svog života za Njegov blagoslov.