Kako se boriti protiv loših misli?

"Misli su poput ptica koje lete iznad naših glava. Ne možemo ih spriječiti da lete, ali možemo da ne naprave gnijezdo na/u našim glavama", reče mi jednom prof. Ivan Golub za vrijeme razgovora u njegovom "golubinjaku" kako je nazivao kuću u kojoj je živio.
Sjetim se tih riječi, bolje rečeno, savjeta, često. Uistinu, misli su naša najvjernija i najupornija pratilja na životnom putu. Znaju biti, kako ugodne i lijepe, tako i izuzetno neugodne i bolne. Za ove prve nam je lijepo kad požele "saviti svoja gnijezda", ali za one ružne, ne samo da nam nije lijepo, nego može biti opasno ako im dopustimo da saviju svoja gnijezda i razmnože se.

Mogu nas doslovno uništiti.

No, kako ih spriječiti u tome? Zabraniti im da lete iznad naših glava? To je jednako beskorisno koliko i opasno, jer dok se mi borimo protiv jednih, iza leđa u našim se glavama ugnijezde neprimjetno mnoge druge.

Najbolji način borbe protiv tih ružnih, bolnih i upornih misli je ignorirati ih i to tako da otvorimo prostor onim lijepim mislima, ili pak  pozovemo ih k sebi uz neki od mnogobrojnih načina.

To može biti druženje s dragim i pozitivnim ljudima, tjelesna aktivnost, čitanje neke dobre knjige, kakav zabavan i poučan film, molitva, sakramenti...

Poanta borbe protiv loših misli u tome je da da snagu ne trošimo na borbu protiv njih, na bespotrebno analiziranje, nego na otkrivanje onih pozitivnih i stvaranjem prilika za njihov nastanak.

Jer ljudski je mozak poput čaše. Ako u njega "ulijevamo" negativno, bit ćemo puni negativnosti, u suprotnom, ako u njega "ulijevamo" pozitivno, bit ćemo puni pozitivnosti i u prilici biti uistinu sretni.

Tu analogiju o ljudskom mozgu kao čaši ispričao mi je kolega sa sezonskog posla za vrijeme studentskih dana u španjolskom gradu Vitorii gdje smo stanovali. Bio je, kako mi je rekao, na nekom seminaru na kojem im je predavač zadao zadatak da predlože najbolji način kako prljavu vodu iz čaše, opet učiniti čistom i bistrom

Prisutni su davali svakojaka rješenja. No predavač je šutio. Nakon nekog vremena odredio je pauzu nakon koje je obećao otkriti način na koji prljavu vodu u čaši učiniti opet bistrom.

Po završetku pauze sa sobom je donio čašu čiste i bistre vode i jednostavno je ulio  u ovu čašu s prljavom vodom. I to je to! Jednostavno! Kao što je i život jednostavan.

Razmišljajući o sebi, ali i gledajući druge koje susrećem u životu, pomalo stječem dojam da ljudi, iz ne znam kojeg razloga, život provode u stalnom naporu kako bi ga zakomplicirali. I to ne samo kao reakcija na tuđu zlobu, nego i onda kad "imaju sve", neki autodestruktivni nagon proradi u njima i nerijetko unište sve dobro što su imali.

Ima i to svoje objašnjenje, no o tome neki drugi put. Ostaje činjenica da - kakve su ti misli, takav si!

Foto: pixabay.com

Nova, 2014. godina

Foto: pixabay.com

Poštovani čitatelji, blagoslovljena vam bila nova 2014. godina! Od Boga, jer samo Bog može dati blagoslov čovjeku i čovjeka učiniti blagoslovom za druge. Važno je to shvatiti, jer počesto čovjek zaboravi da sve što ima, sve što jest, pa i on sam, dar je od Boga. Doista dar.

Najčešće smo uvjereni da kad bi imali puno novaca da bi se riješili svih problema, nesigurnosti i straha. I nema ničega lošega u tome da želimo steći što veću materijalnu sigurnost, ali problem nastane kada se uzoholimo, kada pomislimo da imamo sve, da nam nitko ne treba. A to se nerijetko događa. Tako to blago koje smo stekli postane naše prokletstvo. Kako nam pokazuje povijest mnogi su bogati imali sve, osjećali se nepotopivi poput Titanica, a onda im se sve srušilo u trenu. Ostali su bez ičega. Mnogi bogati nisu izgubili svoje bogatstvo, a opet u stalnom su strahu.

Niz je drugih lažnih „sigurnosti“ koje bismo još mogli nabrojati poput onih čiji korijeni su u praznovjerju, raznim „proroštvima“ i talismanima koje nosimo o svojim vratovima ili smo ih postavili u svoje domove. To je još veće zlo, jer se doslovno radi o zazivanju zla, dopuštanju zlu da razara, truje, uništava. A to onda rezultira strašnim tragedijama u takvim obiteljima. Nažalost, poznati su mi takvi primjeri.

Ništa ne može dati toliku sigurnost u životu kao Bog. Zapravo, jedini koji čovjeku može dati sigurnost je Bog. I tu najčešće nastaje problem. Barem se ja s tim problemom mučim. Iako sam uvjeren da se svi mučimo s tim problemom na svom vjerničkom putu – kako se prepustiti Bogu i Njegovoj Providnosti? Kako se osloboditi straha da ako Bogu prepustimo svoj život, da On neće nešto „zabrljati“, napraviti kontra našim željama i interesima? Kako pobijediti sama sebe? Svoja nagnuća, svoju volju? Je li to u konačnici potrebno?

Potrebno je, jer čovjek je poput djeteta pun znatiželje, pun snova, želje da upozna sve i da svijet obuhvati, učini ga svojim. U tim stvaralačkim nagnućima koja su Božji dar, jer Bog nas je htio kao sustvaratelje, čovjek poput djeteta ne može sam, uz njega mora biti otac ili majka da ga upute, opomenu, upozore, pa i kazne ako treba. I tu se javlja to pitanje  svih pitanja – kako uskladiti svoju volju s voljom Božjom? Kako mu se prepustiti? Kako se osloboditi straha da je Božja vizija našeg života najbolja i jedina ispravna vizija za nas, jedino što će nas dovesti cilju – biti blagoslovljen. A biti blagoslovljen je puno više od sretan. Sretan je tek milijuntni dio od biti blagoslovljen.

Biti blagoslovljen, znači imati sve blago koje čovjek može imati i koje može steći. To uključuje onda i sigurnost. Jedinu sigurnost koja čovjeka doista čini sretnim.

Naljepšu definiciju i značenje blagoslova i blagoslivljanja dao je biblijski Pisac u Knjizi brojeva:

Gospodin reče Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima:
‘Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im:

Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!’
Ovim riječima blagoslova za vas i sve vaše u novoj 2014. godini završavam kolumnu uz napomenu da budete strpljivi sa sobom u nastojanju da shvatite i prepustite se Božjoj volji i providnosti. Bog računa s našom nestrpljivošću, s našim strahovima, nesigurnostima i padovima na tom putu. Bitno je da toga budemo trajno svjesni i da ne odustanemo, da se trajno preispitujemo nismo li u svom životnom hodu odlutali, previše se udaljili od Oca. Točnije, nismo li zatvorili vrata svog života za Njegov blagoslov.