Gdje je nestao Čovjek?

Foto: Facebook stranica Vlada RH

Većina vas je čula pjesmu Gdje je nestao čovjek koju je svojevremeno ispjevao Goran Bare. Bila je veliki hit, a i danas je rado pjevana od običnih ljudi koji najviše osjećaju svu težinu njenih stihova. Koriste ju vrlo rado i političari u svojim predizbornim na(d)metanjima kako bi se lakše, poput vukova u janjećim kožama, približili svojim žrtvama biračima i kako bi ih lakše izmanipulirali obećanjima o pravednosti, pravdi, boljoj europskoj budućnosti, ekonomskom prosperitetu…

Nakon izbora, kada ti predatori raspodjele ugrabljen plijen moći, zaboravljaju na stihove pjesme, zaboravljaju na svoja obećanja, povuku se natrag u svoje vučje jazbine gdje bezbrižno uživaju u krvi i mesu naroda kojeg su i ovoga puta nasamarili i proždrli. Samo tu i tamo samodopadno bez ikakvog srama provire svoje vučje gubice iz svojih jazbina i zareže u smjeru susjedne jazbine.

Ne toliko zbog neke želje za mijenjanjem tužne stvarnosti koliko zbog očuvanja teritorija i s druge strane da malo zabave ovce koje su možda počele glasnije blejati i da ih upozore da dok god oni (vuci) postoje dotle ovce moraju paziti na ton kojim bleje. Da, slobodno možemo napisati da hrvatski političari uglavnom proždiru hrvatski narod. Čine to već stoljećima naše povijesti kroz razne asocijacije i trgovine…

Gdje je nestao Čovjek? Evo ga kopa po kantama za smeće tražeći ostatke bačene sa stolova obijesnih gramzljivaca, krepava u pljesnivim sobičcima staračkih domova, sanja da će nakon fakulteta moći naći posao i zasnovati svoj dom i obitelj…izmanipuliran, nahuškan gazi po kostima žrtava Bleiburga, Jasenovca, a u zadnje vrijeme i po kostima žrtava Vukovara simbola stradanja hrvatskog naroda u dvadesetom stoljeću…

Gdje je nestao Čovjek? Radi u neljudskim uvjetima u poduzećima raznih profitera  koji su preko noći uz pomoć političkih struktura ugrabili, prisvojili ono što je građeno desetljećima iz džepova svih građana… Rade u nekad uspješnim hrvatskim proizvodnim ili uslužnim poduzećima koja su preprodana strancima za smiješne cifre, a uz velike provizije… Mogao bih još tako nabrajati, a da to bitno ne promijeni zaključak koji kanim izreći…

Odgovor na pitanje o Čovjeku ne može se naći u odgovorima koje daje čovjek tjeran Prometejskim žarom oslobođenja od bogova, jer čovjek iako u svojoj biti dobar, ipak je samo slaba i krhka tvorevina. Dokaz da je to tako daje nam sama povijest.

Svaki put kad je čovjek pokušao stvoriti svijet samo na temeljima svoje sposobnosti stvaranja, to se završilo tragedijom i samouništavajućim posljedicama koje su se, i koje se i danas, reflektiraju na živote ljudi. Hrvatsko društvo doživljava u ovim trenucima svoje povijesti upravo to.
Kriza hrvatskog društva nije rezultat gospodarske recesije, kako to u samoobrani vole isticati naši političari od kojih su mnogi zaslužni upravo za gospodarsku recesiju, nego je ona rezultat promašenog vrijednosnog sustava.

Ona je rezultat, između ostaloga, nametnute čežnje i težnje da se odbacujući svoj identitet i navlačeći masku nekog stranog, može ostvariti i pronaći vlastiti koji je jedini kadar pokrenuti u narodu one snage koje su u mogućnosti mjenjati budućnost i stvoriti bolji i pravedniji svijet.
Gdje je nestao Čovjek, pisan velikim početnim slovom? To je metafizičko pitanje i traži takav odgovor, a koga još zanima metafizika? Naše društvo je društvo bez savjesti.

Napisano: 26. srpnja 2013.